Preskoči na glavni sadržaj

O blogu i autorici

Pozdrav svima!

Ja sam Sanja i po struci sam profesorica hrvatskoga jezika. Radim u osnovnoj školi, posao o kojem sam sanjala od djetinjstva, ali... Uvijek postoji ali. Kao i svaki posao i ovaj ima i pozitivnim i negativnih strana. Da se razumijemo, volim svoj posao i ne bih se mogla zamisliti na nekom drugom radnom mjestu, pogotovo ne nekom koje ne daje mogućnost da budem kreativna.
Jedna od stvari koja mi nedostaje na mom poslu jest ta da je do vidljivih rezultata put često dug i neizvjestan, a osobi koja voli vizualizirati, kreirati i stvarati to ponekad teško pada.
I tako dolazimo do ovog bloga. Moja velika ljubav uređenje je interijera te izrada različitih uporabnih i ukrasnih predmeta. Da to ne bi ostalo samo unutar četiri zida, odlučila sam svoje ideje podijeliti s vama. Dugo mi je vremena trebalo da donesem konačnu odluku, a ona je pala kada sam naišla na rečenicu Winstona Churchilla koja kaže: "Ne odustaj od onoga o čemu razmišljaš svaki dan.". 
Ideja za ime bloga javila se već prije. I sami zaključujete da je povezana s mojim imenom, ali i željom da jednog dana (koji je, nadam se, sve bliže) taj san o vlastitom domu postane stvarnost. I da, sanjam dom. Ne kuću, ne stan, ne zidove i kvadrate, nego dom. Mjesto koje je više od predmeta, osjećaj da nekamo pripadate i da s nekim dijelite ne samo ono što imate, već ono što jeste.

Do čitanja,
Sanja


P. S. Nadam se da vas kroatist u meni neće previše zamarati svojim stilom izražavanja (obećavam da postovi neće (uvijek) biti ovako ozbiljni). ;) 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Planiranje walk in ormara

Bez obzira na to koliko stvari imamo, vjerujem da nam je svima cilj imati i dovoljno prostora za njihovo spremanje. Ako imate nešto zajedničko sa mnom, onda vam je važno da taj prostor za spremanje izgleda uredno i da bude funkcionalan. I zato sam danas odlučila podijeliti nekoliko savjeta za planiranje walk in ormara, kao i fotografije koje će vam, nadam se, pomoći pronaći ono što želite i što vam treba.

Zajednički nazivnik - kutija za cipele

Ne znam jesam li dosad spomenula, ali jako volim cipele. Jedna od posljedica toga jest skupljanje većeg broja kutija, a budući da se trudim razmišljati i živjeti zeleno (ili barem zelenije), ne bacam sve stvari (ili smeće) koje mi ne trebaju. Od većine njih pokušavam napraviti nešto novo, prenamijeniti ih i na neki koristan način iskoristiti.

Njezino Veličanstvo - fotelja!

Neću odmah o fotelji, već ću početi s temom rođendana. Osobno ih ne doživljavam negativno i kao znak starenja. Možda je stvar u tome da brojka nije prevelika (barem je ja tako ne doživljavam), možda je stvar u tome da se time uopće ne zamaram. Rođendan više volim gledati kao znak da je prošla još jedna godina u kojoj sam pokušala (kažem pokušala jer ne znam koliko sam u tome uspjela) biti bolja, ustrajala u svojim kvalitetama i popravljala ono što nije toliko dobro. Naravno, koraci su mali, ali bolje i to nego tapkati na mjestu. S druge strane, rođendan je za mene prilika da oko sebe okupim drage ljude s kojima ću stvarati nove uspomene. Posebno je u tome to da je u posljednjih desetak godina riječ o uglavnom istim ljudima. Veseli me da nam se svima ipak tu i tamo putovi ukrste i nađemo se na istom mjestu u isto vrijeme. :-D Jedna stvar koju sam kod sebe primijetila tijekom godina jest to da kupujem planski i promišljeno, pogotovo kada je riječ o skupljim stvarima. I tako d...