Sanjam dom

Neću odmah o fotelji, već ću početi s temom rođendana. Osobno ih ne doživljavam negativno i kao znak starenja. Možda je stvar u tome da brojka nije prevelika (barem je ja tako ne doživljavam), možda je stvar u tome da se time uopće ne zamaram. Rođendan više volim gledati kao znak da je prošla još jedna godina u kojoj sam pokušala (kažem pokušala jer ne znam koliko sam u tome uspjela) biti bolja, ustrajala u svojim kvalitetama i popravljala ono što nije toliko dobro. Naravno, koraci su mali, ali bolje i to nego tapkati na mjestu. S druge strane, rođendan je za mene prilika da oko sebe okupim drage ljude s kojima ću stvarati nove uspomene. Posebno je u tome to da je u posljednjih desetak godina riječ o uglavnom istim ljudima. Veseli me da nam se svima ipak tu i tamo putovi ukrste i nađemo se na istom mjestu u isto vrijeme. :-D Jedna stvar koju sam kod sebe primijetila tijekom godina jest to da kupujem planski i promišljeno, pogotovo kada je riječ o skupljim stvarima. I tako d...

Od posljednjeg posta prošlo je više od mjesec dana. Nekako su druge stvari bile važnije, a i doza lijenosti nije baš pozitivno utjecala. ;-) Potrudit ću se da pauze budu što kraće, a veselim se što uskoro kreće i realizacija doma o kojem već neko vrijeme sanjam. Dakle, tema neće nedostajati, samo da bude vremena i volje.:-) Nego, spomenula sam da će post biti o noćnom komadu namještaja i ne sumnjam da je većina vas odmah pomislila na - noćne ormariće. Pa krenimo od početka.

Znam da je internet pun tekstova o vjenčanjima, vjenčanicama, o 10 stvari koje morate obavezno napraviti prije, tijekom ili nakon vjenčanja, o 10 stvari koje nikako ne smijete napraviti i slično. Naslovi zvuče pomalo zastrašujuće kao da će se dogoditi kataklizma ako nešto napravite ili ne napravite. Ili su pak tekstovi prevedeni s engleskog i napisani su za buduće mladenke koje žive na drugom kraju svijeta. Ovo nije jedan od takvih tekstova. Autorica (moja malenkost) rođena je i živi u Hrvatskoj, radi normalan posao i živi (barem volim tako misliti ;-)) normalnim životom. Neću se praviti da sve znam, nego ću vam ukratko ispričati kako je teklo (i još teče) organiziranje vjenčanja iz prve ruke.

Ne znam jesam li dosad spomenula, ali jako volim cipele. Jedna od posljedica toga jest skupljanje većeg broja kutija, a budući da se trudim razmišljati i živjeti zeleno (ili barem zelenije), ne bacam sve stvari (ili smeće) koje mi ne trebaju. Od većine njih pokušavam napraviti nešto novo, prenamijeniti ih i na neki koristan način iskoristiti.

Jeste li se financijski istrošili tijekom božićnih i novogodišnjih praznika? Je li ostalo još novaca za sniženja i rasprodaje? Nadam se da jest jer sam vam za danas pripremila post o zimskoj rasprodaji u Ikei. Ne znam kako vi, ali ja sam na sreću prošla fazu kupovanja stvari koje mi ne trebaju samo zato što su na sniženju. Nije da se to ne dogodi baš nikad, ali je riječ o prihvatljivoj količini stvari i novaca. Također, nije mi problem pričekati sniženje ako je riječ o nečemu što mi nije potrebno odmah, iste sekunde. I tako nerijetko nakon šopinga izgovaram rečenicu: "Bilo je na sniženju!". ;-)